U Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim zemljama, zelena agenda postala je prioritetna tema. No, dok se povećava fokus na održivost i smanjenje emisija stakleničkih plinova, važno je proučiti kako se troši novac poreznih obveznika u tom kontekstu, posebno u vezi s poticajima za fotonaponske kolektore.

Fotonaponski kolektori su ključni element u tranziciji prema obnovljivim izvorima energije. Oni koriste sunčevu energiju za proizvodnju električne energije, čime se smanjuje potreba za fosilnim gorivima i smanjuje emisija ugljičnog dioksida. Međutim, dok su fotonaponski kolektori ključni za održavanje zelene agende, njihova implementacija ne dolazi bez troškova.

Prema dostupnim podacima, u Hrvatskoj je postavljeno oko 300,000 m2 fotonaponskih kolektora. Kada se uzme u obzir da se jedan kvadratni metar fotonaponskog kolektora može sadržavati oko 0.0005 kg kadmija, što je materijal koji se koristi u proizvodnji tih kolektora, jasno je da postoji značajan potencijal za negativni utjecaj na okoliš.

Prag za kontaminaciju kadmijem, kako ga je odredila Američka agencija za okoliš, iznosi 0.0004 g/m2. Kada uzmemo u obzir da bi se moglo kontaminirati oko 0.002656 g/m2 površine Hrvatske zbog kadmija iz fotonaponskih kolektora, vidimo da se taj prag premašuje za otprilike 6.64 puta.

Kroz poticaje za obnovljive izvore energije, vlade potiču instalaciju fotonaponskih kolektora, subvencionirajući dijelom troškova njihove nabavke i instalacije. U Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim zemljama, ova praksa troši znatne iznose poreznih sredstava.

Primjerice, ako uzmemo u obzir da je prosječna cijena fotonaponskog sustava od oko 5 kW u rasponu od 15.000 do 20.000 eura, a da je prosječna potpora za takav sustav u Hrvatskoj oko 40% vrijednosti, to znači da bi država subvencionirala iznos od oko 6.000 do 8.000 eura po instalaciji. S obzirom na to da je instalirano oko 300,000 m2 fotonaponskih kolektora, mogli bismo izračunati da je ukupan iznos subvencija koje je vlada izdvojila za ove kolektore negdje između 1,8 i 2,4 milijarde eura.

Ovaj iznos predstavlja značajnu investiciju poreznih obveznika u promicanje obnovljivih izvora energije. Međutim, važno je pažljivo razmotriti kako se taj novac troši i koliko se ostvaruje povrata ulaganja u smislu smanjenja emisija stakleničkih plinova i dugoročne održivosti.

Uz to, treba razmotriti i potencijalne negativne utjecaje fotonaponskih kolektora na okoliš, kao što je kontaminacija kadmijem, kako bi se osiguralo da se investicija u obnovljive izvore energije provodi na održiv i odgovoran način.

Kroz transparentnost u upravljanju sredstvima za zelenu agendu i strogo praćenje njihove učinkovitosti, Hrvatska može osigurati da se novac poreznih obveznika koristi na način koji najbolje služi interesima društva u cjelini, kako ekološki, tako i ekonomski.